JE LI HRVATSKA MONETARNO SUVERENA?

Monetarna politika, odnosno jedan od njenih segmenata, tj. odnos između švicaraca i kune, prošlih je tjedana u središtu pažnje. Ovoga puta nisu samo zainteresirane strane (udruga Franak i banke), uključene u rješavanje problema, već je to učinila središnja vlast pa i nezavisni stručnjaci.
 
Problem danih kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima pogodio je 60 tisuća obitelji, čitav niz OPG-a i malih poduzetnika. Vlada je, brinući u izbornoj godini za glasove birača, iznjedrila privremeno rješenje za obitelji koje čine biračku masu, bez pretenzija da pronađe cjelovito rješenje monetarnog pitanja u Hrvatskoj.
 
Cjelovita promjena monetarne i fiskalne politike prva su točka CROMINOG Masterplana kojim su opisane nužne promjene u Hrvatskoj politici. Ignoriranje cjelovitih promjena dovodi do vatrogasnih rješenja kakvim se može smatrati i postojeća odluka Vlade RH. Nedvojbeno je da su u potencijalne socijalne napetosti, koje jačaju naglim porastom obaveza značajnog dijela stanovništva te birački glasovi, glavni motivi za takvu odluku. 
 
Grupa profesora s Ekonomskog fakulteta koju predvode g. Jakopčević i g. Lovrinović već dugo vremena kritizira monetarnu politiku Narodne banke Hrvatske i opisuje njene katastrofalne učinke na hrvatsku industriju i proizvodnju uopće. CROMA u potpunost dijeli njihove ocjene i stavove, smatrajući dosadašnju monetarnu i fiskalnu politiku glavnim krivcima činjenice što smo hrvatsku ekonomiju pretvorili u uvoznički raj. Kritizirajući poteze poslovnih banaka koje su stanovništvu nudile „povoljne“ kredite i dovele ga u situaciju da nakon višegodišnje otplate kredita bankama duguju mnogo više nego što su dugovali u momentu dizanja kredita, hrabri profesori suprotstavili su se financijskoj eliti koja već dvadesetak godina upropaštava hrvatsko gospodarstvo. Sramotni napad na njih osobno te ponavljanje činjenice da je poslovanje banaka u skladu sa zakonom, jasno ukazuju na bit problema. Naime, činjenica da banke nisu uvezle 4,5 milijardi švicarskih franaka i promijenile ih kod Narodne banke Hrvatske da bi isplatile kunske kredite građanima, jasno govori da taj valutni rizik za banke nikad nije postojao. Zašto su se banke onda štitile od nepostojećeg rizika valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak. Pa, očito da se ovdje ne radi o zaštiti od valutnog rizika, već o špekulaciji kojom su klijenti banaka prevareni. U bankarskom svijetu poznata je činjenica da već godinama Švicarska narodna banka sprečava visok tečaj franka kako vlastito gospodarstvo ne bi dovela u nepovoljnu situaciju. Isto tako, bankarima je jasno da to ne može i neće činiti vječno pa samo treba strpljivo pričekati da ta zaštita popusti. Dani krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima donijet će ogroman prinos zajmodavcima, a zajmoprimce otjerati na prosjački štap. Neosporno je da ove činjenice nisu poznate prosječnom građaninu koji je dizao kredit i, neosporno je, da banke svoje klijente nisu upozorile na ovu opasnost. 
Ako su ove činjenice točne onda postupci banaka sigurno nisu u skladu sa zakonom, a veliko je pitanje je li valutna klauzula u skladu sa zakonom. Još se dobro sjećam odgovora bivšeg guvernera NBH koji je na pitanje može li se kolektivni ugovor potpisati s valutnom klauzulom odgovorio da je jedino platežno sredstvo u Hrvatskoj kuna. Dakle, valutna klauzula za neke ugovore vrijedi, a za neke ne vrijedi.
 
Kad je CROMA predlagala ukidanje valutne klauzule te vođenje tečaja koji slijedi inflaciju, proglašeni smo laicima. Čak i kad smo predložili parcijalno rješenje tečajne politike koja slijedi inflaciju, a proizvodnju dovodi u istu poziciju s uvozom, prijedlog je glatko odbačen. Na kraju, postavlja se pitanje je li NBH, čiji je to glavni zadatak, uspjela održati stabilan tečaj kune prema švicarskom franku?
 
Neminovno, nakon svih tih pitanja ostaje sumnja da suverena Hrvatska, iako još nije članica monetarne unije i zasigurno to neće brzo postati, ne može samostalno određivati položaj vlastite valute, odnosno da hrvatska monetarna suverenost ne postoji. Valja ipak, bez obzira na motive, pohvaliti socijalno opravdane poteze Vlasti, iako treba biti svjestan da je to liječenje samo dijela posljedica loše monetarne politike. Za rješavanje uzroka, ili cjelovite promjene monetarne i fiskalne politike, treba mnogo znanja i hrabrosti.  
 
3. veljače 2015.