PANEL DISKUSIJA “Kriza dobavnih lanaca”
7. lipnja 2022.
Danijela Milić za Večernji: “Pogrešno odgajamo djecu da su proizvodnja i obrtništvo loši”
22. srpnja 2022.
Piše: Tihomir Premužak, predsjednik HUM-CROMA-e
Posljedična je kriza svih kriza danas- kriza dobavnih lanaca. Ne može se očekivati stabilizacija burzovnih cijena sirovina i energenata prije stabilizacije logističkih tokova.
S jedne strane, sve izmiče kontroli i ne možemo se osloboditi osjećaja da ulazimo u globalnu recesiju nepoznatog trajanja i ishoda. Sve podsjeća na gospodarski ocean u kojem brodovi raznih veličina, konstrukcija, tehničke opremljenosti, s posadama različitog znanja i iskustva izgubljeno plove raznim smjerovima pokušavajući savladati više metarske valove savršene oluje. Sasvim je jasno da će mnogi pretrpjeti brodolome. Neki će otkriti nove otoke i kontinente, a neki jednostavno nakon oluje zaploviti punim jedrima do starih ili nekih novih destinacija. S druge strane, postoje indicije da je umjetno napuhani špekulativni balon izbušen na nekoliko mjesta i da je ispuhavanje počelo. Burzovne cijene strateških materijala i energenata pokazuju trendove laganog pada nakon što su postigle povijesne maksimume. Totalnoj ovisnosti o ruskom plinu sve se više suprotstavljaju alternativni tokovi i rješenja. Mnogi biznisi već su počeli povratak u susjedstvo, a neki su već doma.
Žilavi protivnik
Na okruglom stolu Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika HUM-CROMA, održanog 6 srpnja 2022. u prostorijama DS Smitha u Zagrebu, desetak hrvatskih menadžera i poduzetnika raspravljajući je potvrđivalo ispravnost obiju teza. Čini se da je, ipak, sve zlo krenulo pojavom koronavirusa i ulaskom u višekratne lockdowne u protekle dvije godine. Tu smo, boksačkim rječnikom, pretrpjeli prvi ozbiljan nokdaun i jedva se uspjeli podignuti na noge „oko osme sekunde“ predzadnje runde. Pomislili smo: „… nije pobjeda, ali stojimo na nogama, a do kraja meča možemo mi nokautirati protivnika…“. Izgleda, međutim, da je protivnik vrlo žilav i da ćemo morati boksati do zadnje runde i dobro se namučiti da pobijedimo na bodove. Ali, ova zadnja runda traje i traje. Nešto nam se čini da su te „tri minute“ postale cijela vječnost.
Opskrbni lanci potpuno su poremećeni. Mogućnost isporuke količina postala je važnija od cijene nekog materijala, energenta ili usluge. Sada je mnogo češće pitanje „Imaš li?“ od „Kolika je cijena?“.
Nažalost, još na marginama korona krize veliki igrači započeli su drugu vrlo grubu i opasnu igru kojoj se kraj nimalo ne nazire. Opskrbni lanci potpuno su poremećeni. Mogućnost isporuke količina postala je važnija od cijene nekog materijala, energenta ili usluge. Sada je mnogo češće pitanje „Imaš li?“ od „Kolika je cijena?“. Nitko više ne može jamčiti rok isporuke odnosno završetak određenog projekta, a još manje konačnu cijenu. Pa su tako, na primjer, skladišta poluzavršenih automobila prepuna i čekaju završne (uglavnom elektroničke) komponente da bi mogli biti završeni i isporučeni. Povećana potražnja i prihodi u nekim industrijama uspjet će održati marže, odnosno profite, na planiranim razinama , a druge industrije svjesno trpe nižu profitabilnost računajući na pozitivan razvoj situacije nakon što kriza prođe. Kao ekstrem, špekulativne industrije bilježe ekstra profite.
Osnovni je problem današnje krize je upravo dobavni lanac, u svakom smislu. Naime, ne postoji manjak zemnog plina, već je problem njegova dobava. Ne manjka čelika, betona, pijeska, rudača, već je problem njihova dobava. Manjak čipova na tržištima nastao je zbog logističkog ekscesa kad se zaglavio brod u Sueskom kanalu. Žitarice su proizvedene u Ukrajini, ali „zarobljene“ su i nemoguće ih je dopremiti. Dakle, posljedična kriza svih kriza danas – kriza dobavnih lanaca.
Vjera u stabilizaciju
U tom smislu posljednji tjedni pokazuju trendove pada cijena energenata, ali i najvažnijih rudača odnosno materijala (čelika npr.). Takav razvoj navodi nas da (po)vjerujemo u nastavak stabilizacije cijena i usporavanje inflacije prema kraju ove godine, a sljedeće nastavak stabilizacije. Drugo vjerovanje vodi nas u globalnu recesiju, nastavak rata u Ukrajini, potencijalno širenje rata na šire područje, a u najcrnjem scenariju u nuklearni rat s apokaliptičnim posljedicama po civilizaciju. U tom slučaju nikome neće biti važna ni cijena, ni rok isporuke, inflacija ili stagflacija… Ne želimo vjerovati u takav scenarij! Da, uspavale su nas godine priličnog komfora. A ne treba biti prepametan i pogledati malo unatrag jer krize, ratovi i katastrofe povremeni su, ali stalni stanovnici naših života i biznisa. I, kao što je zaključio senator među menadžerima na spomenutome okruglom stolu: „(…)Dok je kapitalizma, bit će i recesije!“. Zato, jedino treba vjerovati u – novu krizu nakon ove krize!
(Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Lidera 15. srpnja 2022.)
Posljedična je kriza svih kriza danas- kriza dobavnih lanaca. Ne može se očekivati stabilizacija burzovnih cijena sirovina i energenata prije stabilizacije logističkih tokova.
S jedne strane, sve izmiče kontroli i ne možemo se osloboditi osjećaja da ulazimo u globalnu recesiju nepoznatog trajanja i ishoda. Sve podsjeća na gospodarski ocean u kojem brodovi raznih veličina, konstrukcija, tehničke opremljenosti, s posadama različitog znanja i iskustva izgubljeno plove raznim smjerovima pokušavajući savladati više metarske valove savršene oluje. Sasvim je jasno da će mnogi pretrpjeti brodolome. Neki će otkriti nove otoke i kontinente, a neki jednostavno nakon oluje zaploviti punim jedrima do starih ili nekih novih destinacija. S druge strane, postoje indicije da je umjetno napuhani špekulativni balon izbušen na nekoliko mjesta i da je ispuhavanje počelo. Burzovne cijene strateških materijala i energenata pokazuju trendove laganog pada nakon što su postigle povijesne maksimume. Totalnoj ovisnosti o ruskom plinu sve se više suprotstavljaju alternativni tokovi i rješenja. Mnogi biznisi već su počeli povratak u susjedstvo, a neki su već doma.
Žilavi protivnik
Na okruglom stolu Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika HUM-CROMA, održanog 6 srpnja 2022. u prostorijama DS Smitha u Zagrebu, desetak hrvatskih menadžera i poduzetnika raspravljajući je potvrđivalo ispravnost obiju teza. Čini se da je, ipak, sve zlo krenulo pojavom koronavirusa i ulaskom u višekratne lockdowne u protekle dvije godine. Tu smo, boksačkim rječnikom, pretrpjeli prvi ozbiljan nokdaun i jedva se uspjeli podignuti na noge „oko osme sekunde“ predzadnje runde. Pomislili smo: „… nije pobjeda, ali stojimo na nogama, a do kraja meča možemo mi nokautirati protivnika…“. Izgleda, međutim, da je protivnik vrlo žilav i da ćemo morati boksati do zadnje runde i dobro se namučiti da pobijedimo na bodove. Ali, ova zadnja runda traje i traje. Nešto nam se čini da su te „tri minute“ postale cijela vječnost.
Opskrbni lanci potpuno su poremećeni. Mogućnost isporuke količina postala je važnija od cijene nekog materijala, energenta ili usluge. Sada je mnogo češće pitanje „Imaš li?“ od „Kolika je cijena?“.
Nažalost, još na marginama korona krize veliki igrači započeli su drugu vrlo grubu i opasnu igru kojoj se kraj nimalo ne nazire. Opskrbni lanci potpuno su poremećeni. Mogućnost isporuke količina postala je važnija od cijene nekog materijala, energenta ili usluge. Sada je mnogo češće pitanje „Imaš li?“ od „Kolika je cijena?“. Nitko više ne može jamčiti rok isporuke odnosno završetak određenog projekta, a još manje konačnu cijenu. Pa su tako, na primjer, skladišta poluzavršenih automobila prepuna i čekaju završne (uglavnom elektroničke) komponente da bi mogli biti završeni i isporučeni. Povećana potražnja i prihodi u nekim industrijama uspjet će održati marže, odnosno profite, na planiranim razinama , a druge industrije svjesno trpe nižu profitabilnost računajući na pozitivan razvoj situacije nakon što kriza prođe. Kao ekstrem, špekulativne industrije bilježe ekstra profite.
Osnovni je problem današnje krize je upravo dobavni lanac, u svakom smislu. Naime, ne postoji manjak zemnog plina, već je problem njegova dobava. Ne manjka čelika, betona, pijeska, rudača, već je problem njihova dobava. Manjak čipova na tržištima nastao je zbog logističkog ekscesa kad se zaglavio brod u Sueskom kanalu. Žitarice su proizvedene u Ukrajini, ali „zarobljene“ su i nemoguće ih je dopremiti. Dakle, posljedična kriza svih kriza danas – kriza dobavnih lanaca.
Vjera u stabilizaciju
U tom smislu posljednji tjedni pokazuju trendove pada cijena energenata, ali i najvažnijih rudača odnosno materijala (čelika npr.). Takav razvoj navodi nas da (po)vjerujemo u nastavak stabilizacije cijena i usporavanje inflacije prema kraju ove godine, a sljedeće nastavak stabilizacije. Drugo vjerovanje vodi nas u globalnu recesiju, nastavak rata u Ukrajini, potencijalno širenje rata na šire područje, a u najcrnjem scenariju u nuklearni rat s apokaliptičnim posljedicama po civilizaciju. U tom slučaju nikome neće biti važna ni cijena, ni rok isporuke, inflacija ili stagflacija… Ne želimo vjerovati u takav scenarij! Da, uspavale su nas godine priličnog komfora. A ne treba biti prepametan i pogledati malo unatrag jer krize, ratovi i katastrofe povremeni su, ali stalni stanovnici naših života i biznisa. I, kao što je zaključio senator među menadžerima na spomenutome okruglom stolu: „(…)Dok je kapitalizma, bit će i recesije!“. Zato, jedino treba vjerovati u - novu krizu nakon ove krize!
Piše: Tihomir Premužak, predsjednik HUM-CROMA-e
